VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 13/02/2018

TRNINIĆ: BOG NAM DAO GRLO, A MI SMO TO ISKORISTILI

 

I danas, gdje god da odu prepoznaju pravu, izvornu krajišku pjesmu. Onu ljepotu u glasu i jačini. Čisto grlo, visoko čelo i široka ramena. Krajišnici, ljudi gorštaci. Sa pjesmom im se glas daleko čuje

 

Piše: Jelena DEŠIĆ

DRVAR, 12. FEBRUARA /SRNA/ - Pjevač krajiške pjesme Marko Trninić /65/ iz Drvara priča Srni da je ova nadaleko poznata tradicija pjevanja stara 500 godina i da je ponosan što se održala.

"Uz krajiško pjevanje se raslo i umiralo. To je pjesma naših očeva, djedova i predaka", kaže Trninić, koji je cijelog života u pjesmi. Rođen je u selu Trninić Brijeg, izvoru krajiške pjesme.

Trninić je svoje pjevanje trajno zabilježio na nekoliko izdatih gramofonskih ploča, kaseta i CD-ova.

U bivšoj Jugoslaviji prva muška pjevačka krajiška grupa koja je imala najmanje šest članova je osnovana 1972. godine, a bila je grupa "Javorje". Pjevalo se bez muzike.

"Drvar je rasadnik krajiške pjesme. Bog nam je dao grlo, a mi smo to iskoristili", govori Trninić.

On kroz razgovor priča kako je svaki početak bio težak, pa i njihov, ali su ubrzo postali zanimljivi.

Krajišnici su pjevali po cijeloj Jugoslaviji, na Titovom brodu "Galeb", pjevali su Miri Alečković, komandantu Treće krajiške brigade Nikoli Karanoviću. Nastupali su sa Nedom Ukraden, Ismetom Krvavac, Marinkom Rokvićem, te Borom Drljačom.

"Nastupali smo mnogo puta, ali sjećam se 1981. godine. Veče Drvarčana u hotelu `Jugoslavija` u Beogradu, kada je i počela saradnja sa Borom Drljačom", priča on.

Pjevalo se o narodnim herojima, o ljubavi, o zavičaju. Bilo je i šaljivih -
"Ja na prelo, mjesec iza gora, oj mjeseče hoće l` brzo zora...".

Kada se Marko Trninić osvrne na tu prošlosti, kaže da je to najljepši dio njegovog života i snimanja koja nisu ni blizu današnjih. Tada se u studiju radilo uživo. Ako jedan pogriješi, mora se sve ispočetka i tako je znalo u nedogled, kaže on.

"Živjeli smo za aplauz, a aplauza je bilo mnogo. Gdje god da odemo, znali su nas, divili nam se. Evo ih Krajišnici, tako su govorili", prisjeća se Trninić, dok u rukama drži stare slike sa nastupa širom zemlje.

I danas, gdje god da odu svi prepoznaju pravu izvornu krajišku pjesmu. Onu ljepotu u glasu i jačini. Čisto grlo, visoko čelo i široka ramena. Krajišnici, ljudi gorštaci. Sa pjesmom im se glas daleko čuje.

"Zavičaj i pjesma je ono čime hranim dušu", kaže Trninić i kroz osmijeh kazuje stihove: "Oj Drvaru ne bi` te volio, da se nisam u tebi rodio!".