VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 21/04/2019

ČLANOVI HORA "VILE" U NOTR DAM UŠLI KAO TURISTI, A IZAŠLI KAO POJCI

 

Hram je ogroman i ja ne znam šta mi se dešava iza leđa. Kada sam se na kraju okrenuo, bilo je možda i 1.500 ljudi. Tajac je, svi mirno stoje i slušaju, podilazi me jeza, samo kamere i telefone vidim uperene ka nama, priča Novaković...

 

Piše: Katarina PANIĆ

PRIJEDOR, 21. APRILA /SRNA/ - Članovi prijedorskog hora Srpskog pjevačkog društva "Vila" su prilikom svog boravka u Parizu u čuvenu katedralu Notr Dam ušli kao turisti, a iz nje, sasvim neplanirano, izašli kao pojci.

"I sada kada se toga sjetim djeluje mi nestvarno", govori za Srnu dirigent ovog hora Aljoša Novaković.

Hor je u Parizu imao svog domaćina, koji tamo živi tridesetak godina, i autobus kojim su u slobodno vrijeme obilazili znamenitosti grada, a na red je, svakako, došla i slavna bogomolja.

"Čekajući u redu da uđemo u Notr Dam, čini mi se da su se izmijenila sva godišnja doba. Uđemo onako poksili i raštrkamo se na sve strane. Jedan od članova hora pita me da li bismo mogli tu nešto otpjevati", kaže Novaković.

On pojašnjava da postoji procedura da bi se to ostvarilo i da je potrebno unaprijed je ispoštovati, ali da je dozvolio učeniku da ide pitati, mada je bio uvjeren da "od toga nema ništa".

"Dimitrije /Vokić/ se vraća trčeći, sav zadihan: `Profesore, dozvolili su nam!`. I tu nastaje trka za članovima. Ko god nije bio, ne može pojmiti o kojim se to dimenzijama radi - to je kao čitav jedan mali grad. A, malo ko ima na mobilnom dovoljno na računu da može primiti pozive u romingu", sjeća se Novaković.

Ipak, nekako su se skupili, možda 80 odsto.

"Nema šta, krećemo. Koliko nas ima-ima, prilika se mora iskoristiti, jer teško da ćemo je ikad više imati. Ja taman dajem intonaciju, kada stižu i preostali članovi", navodi Novaković.

Redari putem toki-vokija daju znak da se ugasi zvuk melodija koje dopiru sa zvučnika raspoređenih svuda unutar hrama. U momentu kad "Vila" počinje pjevati, tu je, prema njegovoj procjeni, oko 200 ljudi i počinju 135. Psalmom /njihova izvedba te kompozicije sa jednog ranijeg nastupa ima na "Jutjubu" više od 3,8 miliona pregleda i prva je na pretraživaču kada se ukuca njen naziv/.

"I pjevamo Rahmanjinova i pjevamo, čini mi se, `Aleluju`, Makedonca Zapra Zaprova. Više se ni ne sjećam, možda tri-četiri kompozicije. Morate imati na umu da je to katolička zemlja i da su većina stranaca koji dolaze u Notr Dam katolici i njima je vizantijsko pojanje nepoznato i totalno strano", kaže Novaković.

On podsjeća da je hram ogroman i da ne zna šta mu se dešava iza leđa.

"Kada sam se na kraju okrenuo, bilo je možda i 1.500 ljudi. Tajac je, svi mirno stoje i slušaju, podilazi me jeza, samo kamere i telefone vidim uperene ka nama", priča Novaković.

Novaković dodaje da "Vila" nikada nije nastupila pred toliko ljudi, a po završetku nastupa nastala je opšta gužva - ljudi su im prilazili da pitaju ko su, odakle su, kakva je ta vrsta muzike, kao i da se slikaju sa njima.

"Kada slušaš nekakvu vrstu muzike koja ti je nepoznata, a bogougodna je i ugodna ti je uhu, a u takvom ambijentu kakav je Notr Dam, to je onda anđeoska toplina. Ta akustika je takva da se razliježe i naše duhovne kompozicije i naši solisti su maksimalno došli do izražaja. LJudi su se ježili, a nama je bilo prelijepo", navodi Novaković.

Članovi "Vile" po izlasku iz katedrale uskaču u svoj autobus da idu dalje i svom domaćinu kažu da su upravo pjevali u Notr Damu.

"`Šta kažeš?` `Pjevali smo u Notr Damu.` `Kada?` `Sada.` `Kada sada?` `Evo sada.` `Kako?` `Lako. Pitali i dali nam.` `Vama?` `Da.` `To je nemoguće.` I sad se smijem kad se sjetim ovog dijaloga s njim. Čovjek tamo živi, radi vođene ture, nije mu jasno", završava Novaković doživljaju u zdanju, koje je zbog velikog požara od prije šest dana, dospjelo u žižu širom planete.

Aljoša Novaković od 2000. godine diriguje horom Crkve Svete Trojice u Prijedoru koji će kasnije biti registrovano kao Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo "Vila", a potom preregistrovano u Srpsko pjevačko društvo "Vila", koje nosi naziv i baštini tradiciju "Vile", osnovane u gradu na Sani 1885. godine, za koju je Aleksa Šantić napisao himnu.

Osnovnu i srednju muzičku školu završio je u Prijedoru i 1988. godine bio je treća harmonika u bivšoj Jugoslaviji na takmičenju solista. Planirani studij u Bratislavi ili Kijevu, za koji se pripremao u Novom Sadu, omeo je rat, kada je i harmonika morala biti prodata da bi se preživjelo.

Novaković je na banjalučkoj akademiji završio odsjek harmonika i teorijski odsjek, a na akademiji u Istočnom Sarajevu odsjek crkvena muzika i pojanje kod moskovskog đaka Rade Radovića.

Trenutno je direktor Muzičke škole "Savo Balaban" u Prijedoru.