VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 14/08/2019

U UNESKU SE I DALJE SRPSKA DJELA NA LATINICI KNjIŽE KAO HRVATSKA

 

Mora se na osnovu lingvističkih kriterijuma tražiti način razvrstavnja onog što pripada srpskom jeziku od onog što pripada hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi i književnosti

 

Razgovarala: Vesna ŠURBAT

BEOGRAD, 14. AVGUSTA /SRNA/ - Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika Sreto Tanasić rekao je Srni da se u Unesku književna djela srpskih pisaca pisana na latinici i dalje knjiže kao hrvatska djela, a još gore je što toga ima i u Narodnoj biblioteci Srbije.

"Nije ništa promenjeno. Kada se u Unesko nešto upiše potrebna je velika procedura da se promeni. I dalje se tako knjiže dela, što je nepovoljno. Kada u Unesku nešto odluče, jako teško se menja stvar. Bilo bi potrebno da država Srbija uloži veliki napor da se to promeni", rekao je Tanasić.

Što je još gore, rekao je on, u Narodnoj biblioteci Srbije postoje djela koja su pisana latinicom ijekavicom, a knjiže se kao hrvatska, jer je prije nekoliko godina jedan tadašnji upravnik tako napravio, ne pitajući struku.

"Tako da mi i dalje u zemlji pišemo i latinicom, a to se knjiži u tuđu književnost i na tuđi jezik", rekao je Tanasić.

Prema njegovim riječima, ono što je latinica u Unesku je uknjiženo u hrvatsku književnost i na hrvatski jezik.

"Zato je problem sa srpskom kulturom što se ona cepa. Naravno, nije idealno rešenje da se samo preko pisma i ijekavice ili ekavice razvrstava književnost i druga dela na hrvatsku i srpsku stranu, zato što mi imamo kroz celi 20. vek mnoga književna, naučna i druga dela pisana na latinici", istakao je Tanasić.

On je ocijenio da moraju postojati drugi jezički kriterijumi, eventualno nacionalna pripadnost autora, te da se i određeni lingvistički kriterijumi moraju uključiti da bi se pokazalo šta pripada hrvatskom, a šta srpskom jeziku.

"Ako bismo rekli - ćirilica je samo srpski jezik, mi bismo veliki broj dela predavali u hrvatski jezik, a onda i u hrvatsku baštinu", naglasio je Tanasić, podsjetivši na ogromnu srpsku književnost na ijekavici koja je objavljena na latinici.

On je napomenuo da su mnogi pisci u Beogradu stvarali srpsku književnost, a nisu se nikada odrekli ijekavice, kakav je Branko Ćopić, i svi oni koji su na području BiH stvarali.

"Zatim, tu su i mnogi srpski pisci koji potiču iz Crne Gore, koji su ostali pri ijekavici, a ako se još objave na latinici, onda je to problem. Prvo je potrebno u Srbiji i srpskoj kulturi rešiti to pitanje, pa onda eventualno poći prema Unesku", rekao je Tanasić.

On je istakao da srpski jezik baštini i ekavicu i ijekavicu od kada postoji izgrađen savremeni standardni jezik, te da su obje srpske.

"Mora se na osnovu lingvističkih kriterijuma tražiti način razvrstavnja onog što pripada srpskom jeziku od onog što pripada hrvatskom standardnom jeziku i hrvatskoj kulturi i književnosti", naveo je Tanasić.

Što se tiče situacije sa ćirilicom u Srbiji, Tanasić kaže da ona nije bitno promijenjena i da se to ne može desiti dok god se ne usvoji zakon o jeziku i pismu, koji bi se usaglasio sa ustavnom odredbom da je u Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i pismo ćirilica.

"To znači da bi bar ono što je službena upotreba moralo da se piše ćirilicom. Naravno, potrebno je definisati i šta je službena upotreba jezika, jer mi smo tu još u jednom haotičnom stanju, zato što se kod nas koristi pojam `javna upotreba jezika`", rekao je Tanasić.

On je napomenuo da "javna upotreba jezika" kao pojam ne postoji nigdje u Evorpi, te da samo postoji "privatna" i "službena" upotreba jezika.

"Treba definisati šta je to službena upotreba jezika i onda ćemo imati povoljnije stanje u zemlji, bar da se u službenoj upotrebi koristi ćirilica", rekao je Tanasić, podsjetivši da je i srpski minstar kulture Vladan Vukosavljević nedavno rekao da bi do kraja godine zakon o jeziku i pismu mogao da dođe na usvajanje u Skupštinu.