Specijalni servisi 11/09/2019

NOVA KUĆA ZA "PRVU ŽENU ISTOČNOG DELA KOSOVSKE KAMENICE"

Mladi Kololečani, puni poštovanja "prema prvoj ženi celog istočnog dela Kosovske Kamenice", pokrenuli su inicijativu da se najdražoj profesorici Zvezdani Nikoloć i njenim sinovima izgradi nova kuća, a stari dom Nikolića renovira i pretvori u neki vid "zaštićenog kulturnog blaga".

Priredio: Neđeljko ZEJAK

KOSOVSKA KAMENICA, 11. SEPTEMBRA /SRNA/ - Stotinjak Srba, među kojima i trinaestoro djece školskog uzrasta, preživjelo je dvadesetogodišnju izolaciju, nemaštinu i stradanje u selu Kololeč, petnaestak kilometara udaljenom od Kosovske Kamenice.

Živi i zaboravljeni od ljudi, uzdajući se u sebe i komšiju, ovi Srbi, oslonjeni na administrativnu liniju sa centralnom Srbijom u rejonu Vranja i Bujanovca, istrpjeli su "zulum" teži od onog koji su preživjeli Srbi u Pomoravskoj regiji u vrijeme turske vlasti.

"Ovo je selo u kome su odvajkada živeli Srbi domaćini čuvajući srpsko-tursku granicu. U njemu se čuva sve ono što nas je izdvajalo i činilo posebnim sojem ljudi", kaže za Srnu ugledni bivši profesor likovne kulture Zvezdana Nikolić.

Ona je šezdesetih godina prošlog vijeka, kao svršeni student likovne akademije, došla u Kosovsku Kamenicu i započela četrdesetdvogodišnju karijeru profesora likovnog.

"Potičem iz porodice koja je u Kololeč doseljena pre nekih tri stotine godina i danas živim u kući mojih roditelja, koja je građena pre 180 godina, kući koja svedoči kako o trajanju porodice Nikolić tako i o trajanju nas Srba uz `granicu`", ističe Zvezdana.

Ona kaže da je "albanski zulum" doveo jednu od najbogatijih srpskih porodica u pomoravskom kraju - Nikoliće - da spadne na prosjački štap i da svakog trenutka strahuje da će joj se krov kuće u kojoj je rođeno pedesetak Nikolića srušiti na glavu.

Preostali mladi Kololečani, puni poštovanja "prema prvoj ženi celog istočnog dela Kosovske Kamenice", pokrenuli su inicijativu da se najdražoj profesorici i njenim sinovima izgradi nova kuća, a stari dom Nikolića renovira i pretvori u neki vid "zaštićenog kulturnog blaga".

Aleksandar Trajković, kome je Nikolićeva bila profesor likovnog i fizičkog vaspitanja, napominje da mu je Zvezdana bila "druga majka".

"Nas pedesetak mladih, koliko nas je opstalo u ovom selu, uglavnom svi oženjeni i sa decom, nastojimo da se našoj najdražoj profesorki odužimo za ono što je činila i čini za nas, da staračke dane i iznemoglost zbog infarkta koji je preživela provede u novom domu i da se zajedno s njom radujemo ženidbi njenog sina Aleksandra", kaže Trajković.

On žali što je stotinak mladih ljudi napustilo Kololeč u potrazi za boljim životom.

Vesna Trajković, službenik u srpskoj opštini Kosovska Kamenica, plaši se za budućnost ne samo svoje porodice već i svih Kololečana, jer mladi koliko god željeli da ostanu u rodnom selu nemaju budućnosti niti imaju gdje da "stvore dinar", izuzev na njivi da bi prehranili porodice.

Nikolićima će, kako su obećali predstavnici Srpske liste i ministar za zajednice i povratak u privremenim vlastima u Prištini, za najviše mjesec dana biti sazidana kuća površine 62 metra kvadratna.

"To je poklon, pokušaj da se odužimo profesorki za sve ono što je činila i čini za opstanak naših ljudi u Kololeču", reče Goran Rakić, predsjednik Srpske liste, obećavajući da će učiniti sve da Zvezdanin sin Aleksandar dobije radno mjesto u nekoj od srpskih institucija.

To je zaslužio i Aleksandrov brat, aktivni pripadnik "Kobri", koji, kako reče Zvezdana, dok traje albanska vlast nikada nogom neće kročiti na Kosovo i Metohiju.