VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 30/09/2019

VISOKA CIJENA ODANOSTI SRPSKOJ DRŽAVI

 

Sva korist će pripasti onima koji imaju nekog u vlasti. Za mene, mog brata i vršnjake koji nisu ušli u institucije samoproglašenog Kosova - nema posla, za nas je rezervisan Crveni krst, i to onoliko koliko pretekne kad se popune korpe rodbine funkcionera, tvrdi Aleksandar Ničić

 

Priredio: Neđeljko ZEJAK

LIPLJAN, 30. SEPTEMBRA /SRNA/ - Porodica Branka Ničića iz sela Dobrotin, u opštini Lipljan, na Kosovu i Metohiji, plaća visoku cijenu odbijanja da njeni članovi uđu u institucije koje vode Albanci i vojne snage samoproglašenog Kosova.

"Moja porodica je platila cenu odlučnosti da opstanemo na svome. Uvereni smo da će bolji dani doći, da će neko staviti tačku na igru ljudi kojima sirotinja treba samo toliko da im da glas da bi oni seli u funkcionerske fotelje", navodi Branko za Srnu.

On i njegova porodica jedni su od rijetkih Srba na tom području, koji su, trpljenjem i odanošću državi Srbiji, opstali na svome.

Nastanjeni u Dobrotinu, selu iz kojeg je tokom poslednjih dvadeset godina desetak Srba obavljalo funkcije ministara u privremenoj prištinskoj Vladi i isto toliko bilo u srpskim institucijama u opštinama Lipljan i Priština, Ničići su već dugo suočeni sa egzistencijalnim problemima.

Branko, njegova supruga Javorka, te dva sina i kćerka suočeni su sa golom nemaštinom i tvrde da na Kosovu i Metohiji ne postoji porodica koja je poput njihove - izopštena.

"Radio sam do 1999. godine u `Termoventu` u Lipljanu. Sve mi se srušilo i ostadoh bez posla. Ipak, bio sam jedan od retkih Dobrotinčana koji je odlučio, makar lipsao od gladi, da ostanem na svom ognjištu", navodi Branko.

On se sjeća kako je za bivše političare i "osnivače opštine Gračanica", te srpske funkcionere iz Dobrotina redovno na izborima donosio po "tridesetak glasova".

Sve se svodilo, a svodi se i danas, na puka obećanja da će mu dodijeliti građevinski materijal da renovira kuću, građenu još prije njegovog rođenja, da će mu jedan od dvojice sinova dobiti radno mjesto i da će mu kćerka, koja se u međuvremenu razboljela, dobiti posao.

Branko ne očekuje da mu iko zida kuću, ali je obilazio pragove funkcionerskih kancelarija, moleći da mu zaposle bar jedno od troje djece.

Supruga Javorka, čija je očevina u susjednom selu Slovinje do temelja spaljena i uništena, kaže da je, bez Brankovog znanja, odlazila i u srpske i u institucije samoproglašenog Kosova, te podnosila zahtjeve u ime djece.

Međutim, sve što su dobili za sve ove godine jeste 80 metara stiropora i 25 kilograma lijepka za fasadu kuće.

Istovremeno, napominje Branko, dovoljno je proći kroz Dobrotin i svako će primijetiti koliko su "procvjetale" porodice i domaćinstva onih koji su ušli u institucije samoproglašenog Kosova.

Posebno su napredovale porodice onih koji su pristupili vojsci samoproglašenog Kosova /Kosovske bezbjednosne snage/, a onda na poziv zvaničnog Beograda, napuštanjem te vojske, postali penzioneri sa 22 godine, napominje Branko.

On navodi da njegovi sinovi, koji su odbili da uđu u "kosovsku vojsku", sada "prosjače", dok oni koji su prvi potrčali da obuku uniformu vojske samoproglašenog Kosova dobijaju kuće i imaju penzije u iznosu od 400 evra.

"Ipak, imaju obraza da od nas traže da glasamo za njih na izborima jer će oni, zahvaljujući vezama, da nam stave nogu za vrat ili da nas iščupaju iz blata", navodi Javorka.

Ničići imaju pola hektara obradive zemlje i parče hljeba zarađuju pod nadnicu, radeći kod albanskih biznismena.

Kupili su prije tri godine kozu sa jaretom i danas imaju četiri muzne koze i troje jarića, od kojih će, kako planira Javorka, napraviti malo stado, kako bi prodajom kozijeg sira zaradila dinar više da prehrani porodicu.

Brankov sin Aleksandar ističe da mu je dosta praznih obećanja i političkih poruka.

"Sva korist će pripasti onima koji imaju nekog u vlasti. Za mene, mog brata i vršnjake koji nisu ušli u kosovske institucije - nema posla, za nas je rezervisan Crveni krst, i to onoliko koliko pretekne kad se popune korpe rodbine funkcionera", navodi Aleksandar.

On u posljednjih pet godina, s vremena na vrijeme, zaradi od pet do deset evra radeći pod nadnicu kod Albanaca.

Ni on ni brat Milan ne traže radno mjesto shodno diplomama srednjih škola, koje su redovno završili.

Oni žele da dobiju bilo kakav posao - makar čistača, stražara, radnika na održavanju groblja... Samo da bi imali kakvu-takvu priliku da se skuće, da se ožene i svoje prodice izdržavaju tu na očevom imanju u Dobrotinu, gdje su se Ničići naselili prije tri vijeka.

Jedan od lokalnih funkcionera, koji je želio da ostane neimenovan, navodi da je "problem" sa Ničićima u tome što nikada nisu htjeli da se "prilagode novom vremenu" i shvate da "ovo sada nije Srbija".

On potvrđuje da im je nuđeno da jedan od sinova uđe u policiju samoproglašenog Kosova, a drugi u Kosovske bezbjednosne snage, što su Ničići odbili, pa su završili na "crnoj listi".

Ipak, ovaj Srnin izvor navodi da postoji šansa da i oni uđu u program zapošljavanja koji će biti realizovan posredstvom Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju, te da će im ubrzo stići dodatna količina građevinskog materijala potrebna za renoviranje trošne kuće.

Iz Srpske liste poručuju da će Ničići konačno "biti sagledani" jer su "prepoznati kao ljudi koji su svoju odanost državi Srbiji plaćali tokom proteklih dvadeset godina".

U Dobrotinu, na liniji razdvajanja albanskih sela u opštini Lipljan i srpske enklave Gračanice, preostalo je oko 1.200 Srba, ali je u posljednjih pola godine primjetno da se vraćaju oni koji su prodali njive uz put Priština-Skoplje i bili preteče prodaje najplodnijih oranica u regionu opštine Lipljan.