VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Društvo18/11/2019

RAZGRANIČENjE SA SOPSTVENOM TERITORIJOM - RAZGRANIČENjE SA PRECIMA I ISTORIJOM

 

BEOGRAD, 18. NOVEMBRA /SRNA/ - Doktor istorijskih nauka Miloš Ković rekao je da ideja "razgraničenja" sa Kosovom i Metohijom znači razgraničenje Srbije sa sopstvenom teritorijom, smislom svoje istorije, sa svojim precima i razgraničenje sa moralom i zdravim razumom.

 

On je upozorio da bi to bilo opasno za cijeli region, a taj prvi korak ka stvaranju Velike Albanije, direktno bi ugrozio susjedne države koje takođe imaju značajne albanske manjine - Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Grčku.

Ković je podsjetio da svako ko je pratio istoriju razaranja Jugoslavije ili SSSR, zna da zemlje NATO nisu održale nijedno obećanje dato Rusima i Srbima, te da Amerika i danas pokušava da nas tretira na isti način kao što su činili sa američkim starosjediocima.

"Srbi nisu shvatili da se u Krajini brane Kosovo i Metohija. Nadali su se da će napuštanjem Krajine kupiti mir za Srbiju. Mnogi Rusi nisu očekivali da će posle razbijanja SSSR-a, NATO pokušati da razori i Rusiju. Ako se odreknemo Kosova i Metohije, šta će biti sledeće? Sandžak, Niš, Vojvodina ili Republika Srpska? Pitanje je samo vremena i redosleda", naglasio je Ković.

On je ocijenio da je to pravilo u međunarodnim odnosima i da tako prolazi svaka država koja se, milom ili silom, odrekne dijela svoje teritorije, podsjetivši na razaranja Čehoslovačke.

Pored ovih realpolitičkih argumenata, koji su možda i najvažniji u ovom trenutku, profesor Ković je u intervjuu za "Rusku gazetu" naglasio da je
Kosovo i glavna tema srpske istorije, da se tu nalazi Kosovo polje, ali i da je ta zemlja "zasijana" srpskim srednjovjekovnim manastirima, draguljima duhovnosti i umjetnosti, u kojima se čuvaju mošti srpskih svetitelja, te da bi bez njih, ukoliko bi se Srbija sama "razgraničila" sa Kosovom i Metohijom, srpska istorija izgubila smisao.

"Za nas, međutim, Kosovo i Metohija predstavljaju pitanje osnovnog morala i ljudske solidarnosti. Tu i danas, posle višedecenijskih etničkih čišćenja Srba i razaranja naših crkava i svetinja, čiji se vrhunac odigrao 1999. i 2004. godine, živi više od 120.000 naših sunarodnika. Većina živi u getima, opkoljena neprijateljstvom i pretnjama. Niko od nas nema pravo da ih prepusti Velikoj Albaniji, koju zemlje NATO pokušavaju da stvore na teritoriji Srbije", rekao je Ković.

U to šta ih čeka, naglasio je on, uvjeriće se svako ko posjeti Albaniju - tamo je ukinuto svako postojanje Srba i drugih nacionalnih manjina, njihovi spomenici su ili srušeni ili preimenovani u albanske.

"Ako izdamo svoje sunarodnike i sugrađane, ako se odreknemo svojih svetinja, odakle nam pravo na bilo kakvu budućnost", upitao je Ković.

On je ukazao da je tu i ekonomski aspekt kosovskog problema, jer je Kosovo prebogato rudama. "Tamo je 'Trepča', naš privredni, rudarsko-metalurški gigant. Nije reč samo o uglju, nego pre svega, o plemenitim, retkim metalima. Ima onih koji tvrde da je to glavni uzrok napada NATO na Srbiju 1999. i zaista, ratni zločinci iz 1999, Vesli Klark i Medlin Olbrajt, već su ušli u poslovne aranžmane sa paradržavom 'Kosovo', koju pokušavaju da stvore na našoj teritoriji", naveo je Ković.

Napominjući da su Kosovo i Metohija, prema srpskom, ali i međunarodnom pravu, dijelovi Srbije, Ković je ukazao da o tome ne smije da bude pregovora, da se mora obnoviti zajednički ili bar paralelni život Srba i Albanaca, te da je to dug i naporan put, ali on nema alternativu.

"Ključna je vladavina prava, koja se mora odnositi na sve, bez obzira na etničko poreklo. Pravna, fizička sigurnost i nepovredivost svojine moraju da važe za sve. Da bi se to dogodilo, moć SAD i zemalja NATO, koje uporno rade na stvaranju Velike Albanije, mora da oslabi. Svetski odnos snaga već se menja. Za nas je ključno dalje jačanje Rusije i Kine", zaključio je Ković.

Na pitanje da li Srbi uopšte mogu da zaborave bol koji im je nanio NATO savez u varvarskoj agaresiji na Saveznu Republiku Jugoslaviju, Ković je rekao da nije riječ o bolu i osjećanjima, nego o suočavanju sa činjenicama, o trezvenoj procjeni stvarnosti.

"U dva svetska rata zemlje Zapada bile su, ipak, podeljene, a sada su jedinstvene u neprijateljskom stavu prema nama. U poslednje vreme primetne su unutrašnje razlike, ali da bismo videli kuda to vodi, moraćemo da sačekamo. Sve ono što je Srbima već uradio, u proteklih 30 godina, Zapad sada pokušava da primeni na Rusiji: pogledajte tu medijsku, antisrpsku i antirusku histeriju, ruganje našoj istoriji i našim svetim žrtvama, regrutovanje i finansiranje pete kolone u našim zemljama, sva ta cinična, lažna obećanja, gomilanje trupa na našim istorijskim teritorijama ili na našim granicama, sve te ekonomske sankcije.

Reč je o duboko ukorenjenim kulturnim predrasudama, koja potiču iz najmračnijih podruma evropske istorije. Ključno je to, za Zapad karakteristično, uverenje u sopstvenu bogoizabranost i nepogrešivost. Na Zapadu i danas iskreno, detinjasto veruju da su Bog i istorija na njihovoj strani i da su njihove vrednosti univerzalne, obavezujuće za sve narode, kulture i civilizacije na našoj planeti", konstatovao je Ković.

Govoreći o tome da SAD ne prestaju sa svojom ekspanzijom na Balkan, produžujući pritom svoje izmišljotine o negativnom uticaju Rusije na region, kao i o ulozi Rusije na Balkanu, Ković je rekao da Rusi i Srbi tek sada, suočeni sa nepomirljivim neprijateljstvom Zapada, mogu da razumiju svoju istoriju.

"Počelo je sa krstaškim ratovima, a ključna je 1204. godina, kada se pokazalo da je njima sasvim svejedno da li istrebljuju muslimane ili pravoslavne 'jeretike'. To uverenje u sopstvenu izabranost ostaje konstantno, dok se ideološka opravdanja menjaju, iz epohe u epohu. Ono je u korenu genocida nad američkim starosedeocima, nad Jevrejima, Rusima i Srbima u Drugom svetskom ratu.

Sasvim je svejedno da li marširaju na nas zato što smo pravoslavni, kako su to činili tevtonski vitezovi, Poljaci, Šveđani, Austrijanci ili Hrvati, zato što smo 'konzervativni i zaostali', kako su to tvrdili Napoleonovi Francuzi, zato što smo 'rasno inferiorni', kako su govorili nemački nacisti i hrvatske ustaše, zato što smo komunisti i nedovoljno liberalni, kako to danas tvrde SAD i zemlje NATO. Sve su to samo izgovori", pojasnio je Ković.

On je naglasio da se iza svega kriju neutaživa "volja za moć" i krstaška, misionarska vjera u sopstvenu bogoizabranost.

"Suština dva svetska rata i onoga što se sada događa su, ustvari, pohodi 'pravovernog' Zapada na 'jeretički' Istok. Pogledajte samo to pravedničko samopouzdanje, sa kojim zemlje EU, predvođene Nemačkom, koje su 1941. jurišale na SSSR, optužuju Rusiju da je kriva za izbijanje Drugog svetskog rata. Danas Hrvati, Bošnjaci i Albanci, koji su Hitleru dali cele SS divizije i koji su od 1941. do 1945. nad Srbima počinili genocid, uz svesrdnu podršku Nemačke, baš Srbima udaraju žig genocidnosti", istakao je Ković.

On je ocijenio da je jedan od glavnih uzroka neprijateljstva Zapada prema Srbima je to što su ih, počevši od 19. vijeka, vidjeli kao "male Ruse".

"Rusija je, zaista, dala ključnu podršku u borbi Srba za oslobođenje od osmanske vlasti i oni su Rusiji oduvek uzvraćali opštom naklonošću, koja je, slobodno se može reći, neodvojivi deo srpskog nacionalnog identiteta... Srbi nikada neće zaboraviti pomoć Nikolaja Drugog i Rusije u sudbonosnoj 1914. godini. Zadržavanjem zapadnih krstaša i svojim masovnim stradanjem, kao 1941. ili 1999, Srbi su Rusiji ukazivali na opasnost, davali joj vremena da se sabere i pripremi na odbranu. Mislim da je važno da se razume - agresije Zapada na Srbe samo su priprema pohoda na Rusiju", zaključio je doktor istorijskih nauka Miloš Ković.