VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 24/01/2020

SVE JAČA VOLJA LJUDI ZA ZAJEDNICU SA BOGOM

 

Ovaj hram se prvi put pominje 1330. godine i aktivan je do kraja 17. vijeka. Tada su ga Turci zapalili i sve je opustjelo, da bi u 21. vijeku bio obnovljen

 

Piše: Ana BENCUN

SRBAC, 24. JANUARA /SRNA/ – Manastir Osovica kod Srpca novi je hram izgrađen na temeljima starog, najvjerovatnije iz vremena Dragutina Nemanjića, i svjedoči o teškoj istoriji srpskog naroda, ali i da današnji čovjek ima sve jaču volju da bude u zajednici sa Bogom, govori Srni starješina manastira Teofil.

Otac Teofil smatra da, iako često izgleda da se današnji čovjek udaljio od crkve i svoje duše, to nije u potpunosti tačno.

"LJudi uvijek imaju potrebu za zajednicom sa Bogom, a na to ih tjera njihova duša, koja ima potrebu zajednice sa Bogom i sa bližnjima. Apostol Pavle kaže da dobro i zlo uvijek idu uporedo, s tim što nikada ne mogu biti u harmoniji jer su to suprotnosti", kaže otac Teofil.

On naglašava da je do čovjeka da li će izabrati dobro ili zlo.

"Ako se mi ne izgrađujemo kao ličnosti, ako roditelji ne rade dovoljno sa svojom djecom, ako se ne trudimo dovoljno da popravimo jedni druge svojim primjerom, pa ako treba i blagom riječju i ljubavlju, može se desiti i da čovjek izabere nešto što je loše, a to šteti najviše njemu", navodi otac Teofil.

On ističe da se čovjeku danas nudi mnogo toga, zbog čega često ima pogrešan cilj, te učini ono što nije dobro, ali da to ne znači da je kraj jer ništa ne može promijeniti suštinsku strukturu čovjekovog bića i njegovu potrebu za Bogom, ljubavlju i radošću.

"Čovjek možda nekada zaluta u svemu tome, ali to ne znači da ne može da se vrati na pravi put. Postoji poslovica koja kaže: `Majci se možeš vratiti dok je živa, a crkvi dovijeka`. Bog uvijek čeka i spreman je da interveniše na i najmanju pokazanu čovjekovu volju i da ga uputi na ono što je dobro", napominje otac Teofil.

Ali, dodaje on, potrebno je da ta želja krene iz čovjeka i da pokaže Bogu da mu je stalo do toga. "Ako hoćemo da promijenimo svijet, treba da promijenimo sebe", navodi on.

SVETA TAJNA ISPOVIJESTI - ČIN HRABRIH

Otac Teofil kaže da ljudi oduvijek imaju potrebu za svetom tajnom ispovijesti koju je Bog dao čovjeku da bi mu bilo lakše i bolje u životu.

"Često zaboravljamo da je najveći dar koji je Bog dao čovjeku upravo taj da svakog dana može da krene ispočetka. To je savršen dar koji je moguće iskoristiti dok smo živi. Trebalo bi da čovjek to stalno ima na umu", ističe otac Teofil.

On napominje da je i sveta tajna ispovijesti takav dar jer kroz nju čovjek može da se riješi svega što ga muči, što mu stvara problem da dalje napreduje.

"To vam je kao kada idemo na put pješke i natrpamo džepove kamenjem koje nam na početku nije teško, ali kako vrijeme prolazi i kako sve više odmičemo sve nam je teže i teže. U momentu kada izbacimo to kamenje, osjetimo olakšanje i nastavljamo put lakše i veselije", kaže otac Teofil.

On je zadovoljan što veliki broj vjernika u manastir dođe upravo sa željom da se ispovijedi, što ukazuje na njihovo povjerenje crkvi, svešteniku i Bogu.

"Sveta tajna ispovijesti podrazumijeva želju za promjenom, ali isto tako je i pokazatelj da je taj čovjek hrabar u suočavanju sa iskušenjima koja ga muče", ističe otac Teofil.

PRVI POMEN MANASTIRA 1330. GODINE NA OTISKU PEČATA

Manastir Osovica nalazi se na granici sela Gornja Lepenica i Seferovci na području opštine Srbac, u planini Motajica, nedaleko od starog puta Prnjavor-Kobaš. Smješten je u dolini potoka Manastirica, koji se na oko 300 metara istočno od manastirskog kompleksa uliva u riječicu Osovicu.

Otac Teofil kaže da prvi pomen manastira Osovica potiče iz 1330. godine, te da je sačuvan na otisku manastirskog pečata koji je pronađen u crkvi manastira Liplja tokom njegove obnove.

"Imamo sačuvanu kopiju pečata, na kojem se nalazi godina 1330. i koji je opisan u `Dabrobosanskom istočniku`, ali se ne zna da li je to godina osnivanja manastira i osveštanja, ali znamo da je tada manastir bio aktivan", ukazuje otac Teofil.

On ističe da je drugi pisani pomen manastira Osovica iz 1604. godine, pomen igumana Avrama, koji, prema popisu, baštini Gornju Lepenicu i plaća porez na čokote vinove loze. O tome svjedoči i lokalitet na Motajici koji se naziva Avramovi vinogradi.

"Takođe, postoji zapisano i ime igumana Hristofora, koji 1615. godine upravlja manastirom Osovica", navodi otac Teofil.

Kao poseban detalj, otac Teofil izdvaja zapis na ikoni u manastiru Hilandar o tome da ju je poklonio iguman manastira Osovica arhimandrit Leontije i da uz nju šalje prilog da se sveštenici mole za njegovo bratstvo u manastiru iz kojeg i on potiče.

"Eto, hvala Bogu, mi smo nakon nekoliko vijekova dobili uzdarje iz Hilandara - ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice, koja je poseban blagoslov nama i svima koji ovde dolaze", naglašava otac Teofil.

Prema njegovim riječima, manastir je bio aktivan do potkraj 17. vijeka, do završetka austrougarskog rata, kada su Turci, pošto su se vratili poslije opsade Beča, u znak odmazde zapalili sve srpske crkve i manastire, između ostalih, Osovicu, te zabranili njihovu obnovu.

"Sav manastirski kamen, koji je bio na tom području, nakon toga je prodao kobaški kapetan Ali-beg Kapetanović u Slavoniju početkom 19. vijeka, te je na tom lokalitetu ostalo sve pusto. Njegov unuk nakon toga doseljava porodicu Suvajac, te pravi kmetsko selište. Sve je to tako bilo do polovine prošlog vijeka, kada bivša Jugoslavija iseljava tu porodicu i pošumljava cijeli ovaj prostor, koji se i tada i danas naziva Manastirica", priča otac Teofil.

Lokalni sveštenik Slaviša Topić sa svojim parohijanima počeo je 2003. godine iskopavanje ovog područja u potrazi za manastirom Osovica i tada je iskopan kamen koji je bio na prostoru oltarske apside.

Nakon toga, priča otac Teofil, slijedi nekoliko godina arheoloških iskopavanja tokom kojih je zaključeno da je riječ o istorijskom utvrđenju manastira Osovice jer su svi toponimi ukazivali na to.

"Obnova starog nemanjićkog manastira počela je 2009. godine i, hvala Bogu, za ovih deset godina uspjeli smo da izgradimo dosta toga, te da na radost našu i našeg naroda redovno služimo molitve i ugostimo vjernike u novim prostorijama, koje odišu prijateljstvom, mirom i ljubavlju", ističe otac Teofil.

ČETIRI HRAMA U KOMPLEKSU MANASTIRA OSOVICA

Kompleks manastira Osovica sastoji se od Sabornog hrama Presvete Bogorodice, zimske crkve posvećene Svetom velikomučeniku Prokopiju, kapele Vaskrsenja Gospodnjeg, kao i Kapele Svetog Nikolaja Mirlikijskog u zvoniku.

U kompleksu manastira nalazi se i trijem za narod, konak, svečani salon, biblioteka i česma sa izvorskom vodom, monaška kuhinja i trpezarija, kao i narodna trpezarija.

U sabornoj crkvi se nalazi ikona Presvete Bogorodice Trojeručice, dar manastira Hilandar.

Na praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice 2016. godine Njegova svetost patrijarh srpski Irinej osveštao je saborni manastirski hram uz sasluženje Njegovog preosveštenstva episkopa banjalučkog Jefrema, a u prisustvu više od stotinu klirika, te predsjednika, premijera i ministara Republike Srpske, predstavnika Vlade Srbije, lokalne i okolnih opština, velikog broja privrednika, kao i više hiljada vjernika iz regiona.

OBNAVLJANjEM CRKAVA - OBNAVLJA SE NAROD

Otac Teofil ističe da obnavljanje manastira, crkava i drugih svetinja ima veliku ulogu u obnavljanju naroda, ali i daje značaj mjestu u kojem se nalazi.

"Kakvo je to mjesto koje nema najvažniji i najznačajniji dom - dom Boga živoga. Ako nema tog najznačajnijeg doma, kako možemo onda očekivati da to bude dom i naših domova, da nam dom raste i bude bogat i da ima blagoslov Božiji ako nemamo osjećaj da tu među nama treba da bude dom molitve, sabranja, radosti i ljubavi", navodi otac Teofil.

Kada se obnavljaju svetinje, dodaje on, ljudi se okupljaju oko najblagoslovenije ideje - proslave Boga.

"Okupljeni smo oko želje da se sjedinimo jedni sa drugima, ali i sa Bogom, kroz svetu tajnu pričešća, ali isto tako i svako sabranje oko hrama je u ime Božije i tu dobijamo blagoslov i postajemo bolji i radosniji ljudi", kaže otac Teofil.

On ističe da simboliku zajedništva imaju i vjerski praznici, jer je svaki od njih praznik zajednice, a ne pojedinca.

"U toj zajednici mi ostvarujemo i sebe, jer samo neko drugi može da kaže da mi postojimo i samo u drugom čovjeku možemo pronaći smisao našeg postojanja. Zato Gospod Bog kaže: `Tamo gdje je dvoje ili troje - i ja sam sa njima`, a u našem narodu je tradicija da praznike proslavljamo u krugu porodice, da se sabiramo i što nas je više - to je blagoslovenije", naglašava otac Teofil.

Vjerski praznici imaju i duhovnu dimenziju koja je potrebna čovjeku da nađe mir i spasenje, ali i da se iznova prisjeti slavnih i istorijskih događaja koji upućuju na ljubav Boga prema čovjeku, priča Srni starješina manastira Osovica otac Teofil.